Malo zivota da udahnem ovaj deo foruma

Nightwish sam prvi put cuo, cini mi se tako daleke, 2002. godine (ahhhhhhhh, nostalgija

). Wishmaster was the album's name, and intresting power metal was the game... Dobio sam ga od prijateljevog prijatelja koji je takodje imao prijatelja

Ne dugo pre toga (mozda par meseci) sam tek poceo da slusam neki metal (nakon visegodisnje zaludjenosti Pepersima, pa Nirvanom i jos po necim).
Precizno, u to sam vreme bio zakucan u nekima mozda poznat italijanski bend Rhapsody. Verovatno se iz vise razloga osmeh na mom licu pojavi kada se toga sa Rhapsody-em setim

Mislim, cool su mi oni i sada, ali znate kada se setite nekih stvari iz detinjstva pa vas je toga nekako sramota

Nemojte me pogresno razumeti (ako ih neko bas voli).
Trebalo mi je mozda koji mesec tada da krenem da ih slusam, a kada jesam pocela je bura - emocija, razmisljanja i svakakojakih stvari. Kao romantika, fantazija, epika, poezija i filozofija... Nabavio sam ubrzo i ostale albume, sve odjednom i polako tonuo sve dublje u okean.
I neprestano sam ceznuo da ih vidim uzivo! Sto ce se sada i ispuniti

Zao mi je sto nisam video Tarju u bendu, ali eto - zivot ide dalje i potrebno je okrenuti stranu. U suprotnom, moze strana da okrene tebe

Anette je dobrodosla novost, po meni.